Desiderata

22. July, 2010CitatiNo comments

Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.

Trudite se, ali bez podčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam ljudi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.

Izbjegavajte glasne i agresivne osobe – one uznemiruju dušu!

Uspoređujući sebe s drugima možete postatisujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.

Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima.

Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu.

Budite svoji!

Posebno ne iskazujte lažnu naklonost niti ne budite cinični u ljubavi.

Unatoč svim prijevarama i razočarenjima, ljubav uvijek niče poput trave.

Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost.

Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.

Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima – previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.

Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi.

Vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje.

I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba.

Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši.

Sa svim svojim prijevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima – ovo je još uvijek predivan svijet.

Čuvajte sebe.

Uložite sve što imate i što jeste – i budite sretni.

Max Ehrmann

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

9. June, 2010Poučne pričeNo comments

Dva anđela putnika zaustavila su se da bi prenoćili u kući jedne vrlo imućne obitelji. Obitelj je bila tvrda srca i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće.
Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugleda jednu pukotinu na zidu, i popravi je. Kada ga mlađi anđeo upita zbog čega to čini, stariji mu odgovori: “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Sljedeće noći anđeli dođoše prenoćiti u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par dopusti anđelima da spavaju u njihovu krevetu, gdje će se moći dobro odmoriti.

Kada su se sljedećeg dana probudili, anđeli pronađoše gospodina i njegovu suprugu u suzama.
Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je uginula na polju.
Mlađi se anđeo razljuti i upita starijeg anđela:
“Kako si mogao dopustititi da se ovo dogodi?! Prvi čovjek imao je sve, a ti si mu još i pomogao; druga obitelj imala je toliko malo, ali je bila spremna sve podijeliti – a ti si dopustio da im ugine krava?!”
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine!!” – odgovori mu blago stariji anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primijetio sam da je u onoj pukotini na zidu skriveno – zlato. S obzirom na to da je vlasnik već ionako bio opsjednut novcem, zatvorio sam onu pukotinu da bih mu onemogućio da ga pronađe.
A noćas, dok smo spavali u postelji siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu tog seljaka, a ja sam mu dao – kravu.
Dakle, stvari doista nisu uvijek onakve, kakvima se čine.”

Klesar

8. June, 2010Poučne pričeNo comments

Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok bi radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima i nije ga bilo briga za cijeli svijet.

Jednoga dana bio je pozvan da radi u palači nekog plemića.
Kada je ugledao veličanstvenu palaču, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne:
-Kada bih i ja bio bogat! Tada ne bi morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.

Zamislite kako je bio iznenađen kada je čuo glas koji mu reče: Tvoja je želja ispunjena. Od sada, što god zaželiš bit će ti ispunjeno. Te su mu se riječi činile nerazumljive sve dok se te večeri nije vratio u svoju kolibu i umjesto nje našao veličanstvenu palaču kao onu u kojoj je radio. Stoga klesar ostavi posao klesanja kamena i počne uživati u životu bogataša.
Jednog sparnog popodneva kroz prozor je opazio kako kralj s velikom pratnjom plemića i robova prolazi pokraj njegove palače.
Mislio je:
-Kako bi mi bilo drago da sam i ja kralj i da sjedim u rashlađenoj kraljevskoj kočiji!
Njegova želja odmah bi ispunjena i on već drugi tren sjedi naslonjen u udobnoj kraljevskoj kočiji. No, unutar kočije je bilo toplije nego što je pretpostavljao.

Gledao je iz kočije i počeo se diviti snazi sunca koje je sposobno prodrijeti i kroz debeli zid kočije.
-Želio bih da sam sunce, reče sam sebi.
Ponovno je njegova želja bila ispunjena i već je drugi tren osjetio kako u svemir šalje zrake topline.

Sve je išlo dobro neko vrijeme.
Tada, jednog kišnog dana, pokuša prodrijeti kroz guste oblake, ali nije mogao.
Bio je promijenjen u oblak i dičio se svojom moći da može zamračiti sunce – sve dok se nije pretvorio u kišu i na svoju nepriliku otkrio da mu je veliki kamen prepriječio put pa je bio primoran teći oko njega.

-Što? Da je običan kamen moćniji od mene?
Želim postati kamen.
I odmah, evo ga kako se visoko dizao u planini.

Jedva je imao vremena uživati u novom stanju kad začuje čudan zvuk koji je dolazio od dlijeta ispod njega. Pogleda dolje i na svoj užas opazi čovječuljka kako zaposleno sjedi i kleše gromadu kamena.

-Što? Bijedno stvorenje da je moćnije od divovskog kamena kao što sam ja?
Želim biti čovjek!

I tako je ponovo postao klesar koji bi odlazio u planinu rušiti kamen i tako u znoju i muci zarađivati svoj kruh, ali s pjesmom u srcu, budući da je bio zadovoljan s onim što jest i da živi od onoga što ima.

Facebook
Aforizmi
Arhiva