Stranac

5. March, 2011Poučne pričeNo comments

Nekoliko godina nakon što sam došla na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.

Dok sam odrastala, niti jednom se nisam zapitala o njegovoj ulozi u našoj obitelji. U mom dječjem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: majka me učila da razlikujem dobro od zla, a otac me učio da budem poslušna. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam željela saznati nešto o politici, povijesti ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju predvidjeti budućnost! Moju obitelj je odveo na prvu veliki nogometnu utakmicu. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo što nam ima reći. Danas se pitam je li se ikada molila da stranac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati.

Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao konzumiranje alkohola, ali nas je stranac poticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle profinjeno.

Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.

Danas znam da su moja shvaćanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je proturječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ušutkivali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću!

Više od 40 godina je prošlo otkad se stranac uselio u život naše obitelji. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom kutu, iščekujući nekoga tko će ga saslušati, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?
Mi smo ga jednostavno zvali–TV. U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je kompjuter.
Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.
A njihovo drugo dijete – Facebook.

Vjera

2. March, 2011Izdvojeno, Poučne pričeNo comments

Ovo je priča o planinaru, koji se želio popeti na najvišu planinu. U tu se pustolovinu upustio nakon dugih godina pripremanja. Pošto je svu slavu želio samo za sebe, odlučio je, da će se na planinu popeti sam.
Počeo se uspinjati. Vrijeme je prolazilo, spuštao se mrak.
Umjesto da potraži utočište gdje bi prespavao, nastavio je s uspinjanjem, sve dok se nije posve smračilo. Neprozirna noć je zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mjesec su bili prekriveni teškim crnim oblacima, nije se vidio ni prst pred nosom.
Dok se uspinjao, samo nekoliko koraka prije vrha poskliznu se i poče padati strahovitom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga je vukla prema dolje. U trenutku očajničkog straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah.
Kada je već pomislio da će umrijeti, osjeti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio privezan. Njegovo je tijelo visilo u vazduhu. Sve što ga je držalo bilo je uže. U tom je trenutku povikao:
“Bože, pomozi mi!”
Odjednom se sa neba začu dubok glas koji mu odgovori:
“Što želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista vjeruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da vjerujem!”
“Onda prereži uže za koje si privezan.”
“Molim?!”
“PREREŽI UŽE ZA KOJE SI PRIVEZAN.”
Nastala je duga tišina. Čovjek je na kraju ipak odlučio, da će se ipak držati za uže svim svojim snagama.

Spasioci pričaju, kako su sljedećeg dana pronašli planinara mrtvog, smrznutog. Njegovo je tijelo visilo na užetu, za koje se grčevito držao… SAMO TRI METRA OD ZEMLJE!

Čovjek

26. February, 2011Poučne pričeOne comment

1. Dobit ćete tijelo.
Možete ga voljeti ili mrziti, ali bit će vaše cijeloga života.

2. Učit ćete lekcije.
Upisani ste u redovnu nezvaničnu školu koja se zove Život. U toj školi, svakodnevno ćete imati prilike učiti određene lekcije. Te lekcije mogu vam se svidjeti ili možete smatrati da su nevažne i glupe.

3. Ne postoje greške, nego samo lekcije.
Rast je proces probi i grešaka: eksperimentiranje. Neuspjeli eksperimenti su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju.

4. Lekcija se ponavlja dok se ne nauči.
Lekcija vam se nudi u različitim oblicima sve dok je ne naučite.
Tek kada je naučite, možete prijeći na sljedeću.

5. Učenje nikada ne prestaje.
Ne postoji razdoblje života koje nema svoju lekciju. Ako ste živi, uvijek postoji neka lekcija koju trebate naučiti.

6. “Tamo” nije bolje nego “ovdje”.
Kada naše “tamo” postane “ovdje”, jednostavno će vam se pojaviti neko drugo “tamo” koje će ponovo izgledati bolje nego “ovdje”.

7. Ogledajte se u drugima.
Možete li voljeti ili mrziti nešto kod neke osobe ukoliko to odražava nešto što volite ili mrzite kod sebe.

8. Prvenstveno od vas zavisi kakav ćete život voditi.
Posjedujete sve sposobnosti i osobine koje su vam potrebne. Od vas zavisi kako ćete ih upotrijebiti – izbor je vaš.

9. Rješenje je u vama.
Odgovori na životna pitanja leže u vama. Samo je potrebno gledati, slušati i vjerovati.

10. Zaboravit ćete sve ovo.