8. December, 2010Poučne priče 3 comments

Jedna stara žena dospjela je poslije svoje smrti pred Božji sud. Kopajući po registru, Sudac nije mogao pronaći niti jedno djelo milosrđa osim jedne mrkve koju je udijelila nekom prosjaku. Ipak, moć jednog jedinog čina ljubavi bila je dovoljna da je pošalje u raj. Mrkva je donešena na sud i uručena je ženi. Kako ju je uzela, počela se dizati uvis, kao da ju vuče nevidljivi konopac.

U tom trenutku, neki sirotan okačio se za skut njene haljine, za njegovu nogu okačio se netko treći, i ubrzo se formirao čitav niz ljudi koji su se penjali ka raju, okačeni o mrkvu. Žena nije osjećala nikakav teret, a pošto nije gledala dolje, nije ni primijetila što se događa.

Penjali su se sve više i više, dok nisu stigli do samih vrata raja. U tom trenutku, žena se okrenula uputiti posljednji pogled ka Zemlji i ugledala ispod sebe čitav niz ljudi, okačenih o nju.

Kako je pobjesnjela! Priprijetila im je rukom i viknula: “Marš! Dalje od mene! Mrkva je moja!”
Dok je tako mahala rukom, mrkva joj je ispala i ona se strovalila sa čitavom svojom pratnjom.

Samo jedan je uzrok sveg zla na Zemlji: “Ovo je moje!”

Comments
  1. Marko Kralj December 11, 2010 8:48 am Reply

    zanimljiva i poučna priča… žena je dobila što je zaslužila :)

  2. kesa April 22, 2011 11:32 pm Reply

    Eto joj sad mrkve :)

  3. Marijana December 3, 2011 6:21 am Reply

    ne mogu se uopce sloziti s ovon recenicom na kraju.U redu mozda u ovom slucaju je bilo sebicno sta ona nije htjela podijeliti mrkvu sa svima i dozvoliti da vise njih preko mrkve dode u raj, ali u zovotu covjek moze i treba imati najmanje jednu stvar koju nece s nikim dijeliti i ako je neko pokusa taknuti da kaze To je moje i to ne diraj!

Ime:
E-mail:
Web stranica:
Komentar:
 Pošalji komentar 

css.php